Veći televizor manje umara oči

Što je dobro znati prigodom izbora veličine televizora

Koliko veliki TV mi treba? Ekran od 82, 107, 127, 165, 227… centimetara? Postoji TV u gotovo svakoj veličini koju poželite i gotovo za svaki budžet kojim raspolažete. Sve dok niste ograničeni širinom police u regalu, ili veličinom prostorije, možete nabaviti puno veći TV od onoga što ste namjeravali. Vjerojatno i puno veći od toga. 🙂

Evo kako otkriti koliko veliki TV vam doista treba.

Skraćen odgovor bio glasio – najveći koji si možete priuštiti. No, za precizniji odgovor trebate uzeti u obzir veličinu sobe, udaljenosti na kojoj sjedite, vašim očima, ali i mišljenjima te shvaćanjima vaših ukućana koji s vama odlučuju o kupnji.

Postoji izravna korelacija između preporučene veličine ekrana i udaljenosti sjedenja. Što dalje sjedite, logično je, vaš TV će se doimati manjim. Idealno bi bilo imati ekran koji veličinom ispunjava određenu površinu vidnog polja, premda to koliko je “idealno” uglavnom je podložno neograničenim raspravama na internetskim forumima i društvenim mrežama. 🙂

THX (američki hi-fi audio i video standard reprodukcije za kina, kućna kina, računalne zvučnike, igraće konzole, i sl.) preporučuje, primjerice, za doživljaj, kako naglašavaju “izuzetnog filmskog iskustva”, kut gledanja od 40 stupnjeva. Što tih 40 stupnjeva znači onima od vas koji volite matematiku u teoriji, ali u praksi baš i ne? Zaboravite na kutomjer kojeg ste upravo planirali uzeti i samo pomnožite udaljenost sjedenja (izraženu u centimetrima) s 0,84. Tako ćete dobiti preporučenu dužinu dijagonale ekrana – u centimetrima, naravno.

Na primjer, većina ljudi sjedi oko tri metra od svojeg TV-a, pa THX za tu udaljenost preporučuje ekran dijagonale oko 90 inča, odnosno 229 cm. To znači, barem što se THX-a tiče, da 55-inčni ekran kojeg ste možda namjeravali kupiti ipak nije “prevelik”. 🙂 Međutim, u THX-u ipak shvaćaju da nema svatko ni prostora, a ni želje za tako veliki TV, pa su također za udaljenost sjedenja do tri metra preporučili i nešto u 150-centimetarskom rasponu dijagonale.

SMPTE preporučuje kut gledanja od 30 stupnjeva. Očito nešto manji kut, pa želite li se uskladiti s njihovom preporukom, svoju udaljenost sjedenja pomnožite s faktorom 0,625. Iskazano na našem ranijem primjeru, gdje je udaljenosti sjedenja oko tri metra, značilo bi da vam treba ekran dijagonale oko 170 centimetara. Dakle, dijagonala od 165 ili 180 centimetara bila bi vam sasvim OK.

Volite li gledati TV u mraku, veći ekran je bolje rješenje za vas.

CNET, ugledni američki magazin o potrošačkoj elektronici, preporučio je udaljenost koja nije 1,5 puta manja od dijagonale ekrana, odnosno umnožak udaljenosti sjedenja faktora 0,667. Ova preporuka omogućava vam nešto veći TV od SMPTE-ove preporuke s “maksimalnom” veličinom ekrana od 178 centimetara. Ponovimo, 70-inčni modeli najbliži su “optimumu” za udaljenost sjedenja od oko tri metra.

Iako su spomenute smjernice prilično dobre, treba ih shvatiti isključivo kao preporuke, a ne kao set čvrstih pravila. Shvatite li ih doslovno, lako ćete se zapetljati u igri brojki, premda su stvarni čimbenici u odabiru puno složeniji.

Naime, dvije su važne stvari kad govorimo o maksimalnoj veličini TV-a. Prva, rezolucija ekrana, odnosno ukupni broja točaka, tj. dioda ekrana koje stvaraju cjelovitu sliku, a druga je veličina sobe. Većina današnjih TV-a ima rezoluciju od 1920×1080 točaka (“Full HD”), odnosno dioda. Čak i kod najvećih ekrana iz ponude, osim eventualnih smetnji i podrhtavanja slike na modelima slabije kvalitete, vaše ih oko neće zamijetiti na udaljenosti od oko tri metra. Točkice ćete uočiti tek sjednete li (jako) blizu TV-a. Usput rečeno, upravo je ovo jedan od razloga zbog kojega mnogi rezolucije ekrana od 3840×2160 točaka (“Ultra HD”) smatraju nepotrebnima, posebice na TV-ima dijagonala manjih od 80 inča, jer biomehanika ljudskog oka jednostavno ne može raspoznati tako sitne objekte.

Ukratko, ekstremno veliki TV-i možda neće imati tako čistu sliku sjedite li mu vrlo blizu. Vaše će oko vidjeti više, odnosno vidjet će dijelove slike, tj. točkice (diode) koje nisu predviđene da ih vidite. To nipošto ne znači da će slika biti “negledljiva”, već da neće biti tako oštra kao kad sjedite na većoj udaljenosti. Ovo će posebice dolaziti do izražaja pri gledanju sadržaja koji nisu (full) HD, odnosno kad slika koja stiže do vašeg TV-a stiže u rezoluciji koja je manja od rezolucije (broja točaka) koju vaš TV-može prikazati. Tad će slika biti loša. Ponekad i – jako loša. Doduše, to je danas rijetkost, osim ako pratite sadržaje preko analogne kabelske mreže ili, još rjeđe, analognog satelitskog prijemnika.

Drugi i potpuno subjektivan faktor je veličina, odnosno dominacija sobe. Drugim riječima, to znači da valja dobro promisliti koliko veliki TV doista stane u vašu sobu, a da ne postane jedina stvar u sobi, bilo figurativno ili doslovno.

Imate li još uvijek dvojbi oko toga, predlažemo vam da izrežete karton veličine TV-a koju namjeravate kupiti. Tako ćete steći približan dojam omjera veličine sobe i TV-a. Pritom svakako imajte na umu da će TV, jednom kad dođe na to mjesto, osim što će izgledati mnogo bolje od izrezanog kartona, doimati i mnogo većim. To prvenstveno ovisi o vašoj sobi, uređenju, namještaju, ali i toleranciji te entuzijazmu vaše životne odabranice ili odabranika. 🙂

Valja dobro promisliti koliko veliki TV doista stane u vašu sobu, a da ne postane jedina stvar u sobi, bilo figurativno ili doslovno.

Veći ekrani mnogima su ugodniji za gledanje, što je i logično. Naime, veći TV, osim što zauzima veći dio vidnog polja gledatelja, ima i veću svjetlosnu površinu. Takvi ekrani bit će ugodniji za gledanje i u zamračenim prostorijama, jer stvaraju više svjetla radi kojeg će vaše zjenice prirodno smanjiti i propuštati optimalnu količinu svjetla u oko.

Suprotno tome, manji TV zauzet će i manji dio vašeg vidnog polja. Istodobno će stvarati i manje svjetla, pa gledanje takvog TV-a u mračnoj sobi uglavnom umara, jer nedovoljno svjetla i u manjem dijelu vidnog polja ostavlja vaše zjenice otvorenima, pa takav izvor svjetla, poput igle, izaziva u očima neugodu i dosadnu bol. Efekt je umnogome sličan onome kada vas u noćnoj vožnji po neosvijetljenoj cesti zabljesnu svjetla vozila iz suprotnog smjera. Mnogi će se nakon dugotrajnog gledanja u malene izvore svjetlosti koji nedovoljno ispunjavaju vidno polje požaliti i na glavobolju.

Problemu možete doskočiti prigušivanjem svjetla u prostoriji i smanjenjem razine osvjetljenja ekrana TV-a. To će više i efikasnije smanjiti umaranje očiju i od velikog ekrana u potpuno mračnoj prostoriji. Međutim, volite li baš gledati TV u mraku, veći ekran je bolje rješenje za vas.

Naravno, krajnja odluka je stvar osobnih preferencija. Namjera nam je bila istaknuti samo grube smjernice o tome što je moguće i/ili preporučeno. No, smatra se da je teže pogriješiti kupnjom “prevelikog” televizora. Naime, za većinu soba danas je 107 centimetara premalo. Današnji 107-centimetarski LCD, unatoč drugačijim omjerima slike, zapravo nije bitno veći od nekadašnjeg TV-a s katodnom cijevi dijagonale ekrana od 92 centimetra. To naravno ne znači da bi svatko trebao odmah kupiti TV od 206 centimetara dijagonale. Uzmete li u obzir da je cijena današnjih 127 centimetarskih TV-a kreće oko 3.500 kuna, to je vjerojatno donja granica veličine ekrana o kojoj bi trebali razmišljati.

Želite li doista veliki TV, primjerice od 216 centimetara ili više, tek tada bi valjali razmišljati o “Ultra HD” rezolucijama, osim ako baš sjedite na udaljenosti manjoj od 180 centimetara. Budući da još uvijek postoje neki problemi oko HDMI 2.0 standarda, budite jako oprezni u izboru “Ultra HD” TV-a.

No, kao što smo već kazali, glavnina izbora je stvar osobnih preferencija. U komentarima ispod podijelite što vas je navelo na odluku o kupnji TV-a određene veličine.

24