{"id":7916,"date":"2026-05-11T21:27:23","date_gmt":"2026-05-11T21:27:23","guid":{"rendered":"https:\/\/www.kvadrat.hr\/?p=7916"},"modified":"2026-05-11T21:27:23","modified_gmt":"2026-05-11T21:27:23","slug":"plutajuci-hotel-koji-je-proputovao-pola-svijeta-od-australskog-futurizma-do-rusevine-u-sjevernoj-koreji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.kvadrat.hr\/index.php\/2026\/05\/11\/plutajuci-hotel-koji-je-proputovao-pola-svijeta-od-australskog-futurizma-do-rusevine-u-sjevernoj-koreji\/","title":{"rendered":"Plutaju\u0107i hotel koji je proputovao pola svijeta: Od australskog futurizma do ru\u0161evine u Sjevernoj Koreji"},"content":{"rendered":"\n

Godine 1988. helikopteri su slijetali na sedmerokatni hotel usidren 70 kilometara od australske obale, usred Velikog koraljnog grebena i otvorenog oceana. Bio je to prizor koji je djelovao poput scene iz futuristi\u010dkog filma: golema plutaju\u0107a konstrukcija visoka 24,2 metra, duga gotovo 90 metara i potpuno samoodr\u017eiva – s restoranima, no\u0107nim klubom, podvodnom promatra\u010dnicom i teniskim terenom usred mora.<\/p>\n\n\n\n

Tri desetlje\u0107a kasnije isti je taj hotel, zahr\u0111ao i napu\u0161ten, \u010dekao ru\u0161enje u sjevernokorejskoj luci. Kim Jong Un nazvao ga je \u201etro\u0161nim\u201c, \u201ekaoti\u010dnim\u201c i \u201ebez nacionalnog karaktera\u201c, a potom naredio njegovo uklanjanje.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Hotel 1988. godine<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Tako je zavr\u0161ila jedna od najneobi\u010dnijih pri\u010da moderne arhitekture i hotelijerstva – pri\u010da o prvom plutaju\u0107em hotelu na svijetu, gra\u0111evini koja je tijekom \u017eivota promijenila tri dr\u017eave, tri imena i tri potpuno razli\u010dite sudbine.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Futuristi\u010dki san usred oceana<\/h2>\n\n\n\n

Sve je po\u010delo po\u010detkom 1980-ih s vizijom Douga Tarce, talijanskog ronioca i poduzetnika koji je desetlje\u0107ima radio na podru\u010dju Velikog koraljnog grebena u australskom Queenslandu. Tarca nije \u017eelio jo\u0161 jedan jednodnevni izlet za turiste; \u017eelio je ljudima omogu\u0107iti da na grebenu provedu no\u0107 i do\u017eive ocean izvan nekoliko sati organiziranog obilaska.<\/p>\n\n\n\n

Umjesto prenamjene starog kruzera, odlu\u010deno je da se izgradi potpuno nova struktura. Projekt je osmislio \u0161vedski projektant i in\u017eenjer Sten Sj\u00f6strand, a gradnja je zapo\u010dela 1986. u singapurskom brodogradili\u0161tu Bethlehem Singapore Pty. Ltd.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Rezultat je bio pravi tehnolo\u0161ki eksperiment svog vremena.<\/p>\n\n\n\n

Hotel je imao 140 soba i 34 luksuzna apartmana, ukupnog kapaciteta 356 gostiju, a unutar konstrukcije nalazilo se sve \u0161to bi se o\u010dekivalo od luksuznog kruzera:<\/p>\n\n\n\n

    \n
  • dva restorana,<\/li>\n\n\n\n
  • dva bara i no\u0107ni klub,<\/li>\n\n\n\n
  • kazali\u0161te sa 100 sjedala,<\/li>\n\n\n\n
  • podvodna promatra\u010dnica s 50 mjesta,<\/li>\n\n\n\n
  • teretana,<\/li>\n\n\n\n
  • helidrom,<\/li>\n\n\n\n
  • te \u010dak teniski teren na zasebnom plutaju\u0107em pontonu.<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n
    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Ispod glavne palube skrivao se pravi mali industrijski pogon: tri dizelska generatora, sustav desalinizacije koji je dnevno proizvodio 150 tona pitke vode, ure\u0111aji za obradu otpadnih voda i golemi klimatizacijski sustav. Hotel nije imao vlastiti pogon – zapravo je bio golema teglenica koju su teglja\u010di morali premje\u0161tati s lokacije na lokaciju.<\/p>\n\n\n\n

    Projekt je stajao oko 45 milijuna australskih dolara, \u0161to bi danas vrijedilo vi\u0161e od 100 milijuna.<\/p>\n\n\n\n

    \n\n\n\n

    Luksuzna vizija koja je prebrzo potonula<\/h2>\n\n\n\n

    Po\u010detkom 1988. hotel je otegljen iz Singapura prema John Brewer Reefu. Ve\u0107 tada projekt je pratio kontroverzan detalj: kako bi konstrukcija pro\u0161la kroz uzak prolaz u grebenu, radnici su morali ukloniti dio koralja.<\/p>\n\n\n\n

    Four Seasons Barrier Reef Resort otvoren je 9. o\u017eujka 1988., sa \u0161est mjeseci zaka\u0161njenja. Do hotela se moglo sti\u0107i dvosatnom vo\u017enjom katamaranom ili helikopterom, a glavna atrakcija bilo je ronjenje na jednom od najpoznatijih koraljnih sustava na svijetu.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"
    1988. godina<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

    No problemi su po\u010deli gotovo odmah.<\/p>\n\n\n\n

    Tjedan dana prije otvorenja ciklon Charlie o\u0161tetio je bazen i podvodnu promatra\u010dnicu. Nekoliko mjeseci kasnije u blizini hotela prona\u0111eno je vi\u0161e od 100.000 komada neeksplodiranog streljiva iz Drugog svjetskog rata. More je \u010desto bilo pregrubo za helikoptere i katamarane pa bi gosti ostajali doslovno zarobljeni na pu\u010dini.<\/p>\n\n\n\n

    Hotel koji je trebao predstavljati luksuznu avanturu po\u010deo je vi\u0161e nalikovati izoliranoj platformi usred oceana.<\/p>\n\n\n\n

    Osoblje je \u010dak imalo improvizirani na\u010din procjene koliko \u0107e more postati neugodno: praznu bocu viskija obje\u0161enu o strop. \u0160to se boca vi\u0161e ljuljala, to su gosti br\u017ee postajali blijedi.<\/p>\n\n\n\n

    Ve\u0107 u srpnju 1988. tvrtka koja je upravljala projektom objavila je gubitak od gotovo osam milijuna dolara. Hotel nikada nije dosegnuo planiranu popunjenost, a zatvoren je u travnju 1989., nakon jedva godinu dana rada.<\/p>\n\n\n\n

    \n\n\n\n

    Vijetnamski \u201eFloater\u201c: drugi \u017eivot plutaju\u0107eg hotela<\/h2>\n\n\n\n

    No pri\u010da tu nije zavr\u0161ila.<\/p>\n\n\n\n

    Hotel je iste godine kupila japanska kompanija EIE International i oteglila ga \u010dak 5.500 kilometara do Ho \u0160i Mina. Vijetnam se tada ubrzano otvarao me\u0111unarodnom turizmu i nedostajalo mu je luksuznih hotela.<\/p>\n\n\n\n

    Usidren na rijeci Saigon i preimenovan u Saigon Floating Hotel, objekt je potpuno promijenio identitet. Kapacitet je smanjen na 201 sobu, dodani su novi barovi \u2014 me\u0111u njima legendarni Down Under Disco i Q Bar \u2014 a hotel je ubrzo postao jedno od najpoznatijih mjesta no\u0107nog \u017eivota u gradu.<\/p>\n\n\n\n

    Lokalci su ga prozvali jednostavno – \u201eThe Floater\u201c.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Za razliku od izoliranog australskog eksperimenta, ovdje je hotel napokon prona\u0161ao idealnu lokaciju. Bio je povezan s gradom, za\u0161ti\u0107en od oceanskog nevremena i dovoljno egzoti\u010dan da postane simbol novog Ho \u0160i Mina koji se nakon desetlje\u0107a izolacije po\u010deo otvarati svijetu.<\/p>\n\n\n\n

    Popunjenost je godinama bila izme\u0111u 80 i 100 posto, unato\u010d cijeni od oko 300 dolara po no\u0107enju.<\/p>\n\n\n\n

    No kako su se tijekom 1990-ih otvarali novi luksuzni hoteli, plutaju\u0107i veteran postupno je izgubio utrku s modernijim konkurentima. Saigon Floating Hotel zatvoren je 1996., a potom ponovno otegljen na otvoreni ocean.<\/p>\n\n\n\n

    \n\n\n\n

    Simbol pomirenja izme\u0111u dviju Koreja<\/h2>\n\n\n\n

    Tre\u0107i i posljednji \u017eivot hotel je dobio krajem 1990-ih.<\/p>\n\n\n\n

    Kupio ga je ju\u017enokorejski Hyundai Asan za oko 18 milijuna dolara i nakon obnove poslao prema turisti\u010dkoj zoni Mount Kumgang u Sjevernoj Koreji, nedaleko od demilitarizirane zone.<\/p>\n\n\n\n

    Preimenovan u Hotel Haegumgang, otvoren je 2000. godine tijekom kratkog razdoblja zatopljenja odnosa izme\u0111u dviju Koreja.<\/p>\n\n\n\n

    Hotel je postao mnogo vi\u0161e od turisti\u010dkog objekta. Upravo su se ondje odr\u017eavali susreti obitelji razdvojenih Korejskim ratom – ljudi koji se desetlje\u0107ima nisu vidjeli.<\/p>\n\n\n\n

    Vi\u0161e od dva milijuna turista posjetilo je regiju Mount Kumgang.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    No 11. srpnja 2008. dogodio se incident koji je sve promijenio. Sjevernokorejski vojnik ubio je ju\u017enokorejsku turistkinju koja je zalutala u zabranjeno vojno podru\u010dje. Hyundai Asan odmah je obustavio sve ture, a kompleks je zatvoren.<\/p>\n\n\n\n

    Hotel je ponovno ostao prazan.<\/p>\n\n\n\n

    \n\n\n\n

    Posljednje poglavlje<\/h2>\n\n\n\n

    Kada je Kim Jong Un 2019. posjetio kompleks Mount Kumgang, nije skrivao nezadovoljstvo. Ju\u017enokorejske objekte opisao je kao \u201eru\u017ene\u201c, \u201eprovizorne\u201c i \u201ebez nacionalnog identiteta\u201c, te naredio njihovo ru\u0161enje.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"
    kim jong un 2019. godine <\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

    Pandemija je kratko odgodila planove, no satelitske snimke iz 2022. pokazale su da je demonta\u017ea zapo\u010dela. U o\u017eujku iste godine prvi plutaju\u0107i hotel na svijetu prakti\u010dki je nestao.<\/p>\n\n\n\n

    \n\n\n\n

    Gra\u0111evina koja nikada nije prona\u0161la dom<\/h2>\n\n\n\n

    Tri desetlje\u0107a, tri dr\u017eave i tri potpuno razli\u010dita \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n

    Hotel koji je zapo\u010deo kao futuristi\u010dki turisti\u010dki eksperiment na Velikom koraljnom grebenu, postao simbol urbanog \u017eivota Ho \u0160i Mina i zavr\u0161io kao politi\u010dki relikt na granici dviju Koreja.<\/p>\n\n\n\n

    Bio je tehnolo\u0161ko \u010dudo svog vremena, ali i projekt koji nikada nije uspio prona\u0107i trajno mjesto kojem pripada.<\/p>\n\n\n\n

    Kako je rekao Robert de Jong iz Pomorskog muzeja u Townsvilleu:<\/p>\n\n\n\n

    \u201eOceani su puni plutaju\u0107ih hotela. Samo ih obi\u010dno nazivamo kruzerima.\u201c<\/p>\n\n\n\n

    No ovaj hotel bio je sve osim obi\u010dnog – putnik, pionir, eksperiment i simbol jednog vremena. Gra\u0111evina koja se nije uklopila ni u jedan svijet, ali upravo zato ostala je zapam\u0107ena.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Godine 1988. helikopteri su slijetali na sedmerokatni hotel usidren 70 kilometara od australske obale, usred Velikog koraljnog grebena i otvorenog oceana. Bio je to prizor koji je djelovao poput scene iz futuristi\u010dkog filma: golema plutaju\u0107a konstrukcija visoka 24,2 metra, duga gotovo 90 metara i potpuno samoodr\u017eiva – s restoranima, no\u0107nim klubom, podvodnom promatra\u010dnicom i teniskim […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":7922,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[69],"tags":[],"tmauthors":[141],"class_list":{"0":"post-7916","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-lifestyle"},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.kvadrat.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7916","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.kvadrat.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.kvadrat.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kvadrat.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kvadrat.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=7916"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.kvadrat.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7916\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":7925,"href":"https:\/\/www.kvadrat.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7916\/revisions\/7925"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kvadrat.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/7922"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.kvadrat.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7916"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kvadrat.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=7916"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kvadrat.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=7916"},{"taxonomy":"tmauthors","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kvadrat.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tmauthors?post=7916"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}