Foto: Gene Driskell; Strelka – institute for media<\/p>\n
Laskavo priznanje, dodijeljeno Kopenhagenu, rodnom gradu danskog arhitekta Jan Ghela, (arhitekturu je diplomirao 1960. godine) zahvaljuju\u0107i \u010dijem je urbanisti\u010dkom projektu progla\u0161en jednim od najugodnijih gradova za \u017eivot u svijetu, Ghela profesionalno i dalje intrigira. Svojim bogatim iskustvom i znanjem te svojim arhitektonskim studijem, poma\u017ee urbanistima i gradskim \u010delnicima diljem svijeta skrojiti gradove “po mjeri \u010dovjeka”. Prije nekoliko dana, posjetio je Basel odazvav\u0161i se pozivu lokalnog urbanisti\u010dkog ureda te odr\u017eao predavanje na tribini o odr\u017eivosti razvoja gradova.<\/p>\n
Prenosimo razgovor koji je s J. Gelom nastao tom prigodom.<\/p>\n
Gospodine Gehl, koliko ste danas koraka u\u010dinili?<\/strong><\/p>\n Znam to precizno! \u2013 odgovara prebiru\u0107i prstima po malenom crvenom ure\u0111aju \u2013 Taj ure\u0111aj zove se pedometar, a poklonio mi ga je gradona\u010delnik Kaliningrada. Upravo mi ka\u017ee da sam danas pre\u0161ao 5.000 koraka, iako smatram da sam ih u\u010dinio ipak ne\u0161to vi\u0161e. Drugim rije\u010dima, moram napraviti jo\u0161 5.000 koraka. Naime, \u010dinite li ih najmanje 10.000 dnevno, mo\u017eete si produ\u017eiti \u017eivot za \u010dak sedam godina.<\/p>\n Poznato je da volite \u0161etati gradom nose\u0107i uza se svoj mali fotoaparat. Kakve fotografije snimate?<\/strong><\/p>\n Ljude uglavnom. \u017divot ljudi u javnom prostoru. Veoma sam zainteresiran za dobra rje\u0161enja urbanisti\u010dkih problema. Ili, naravno, za luckasta rje\u0161enja. Fotografije koristim u svojim prezentacijama. Koristim ih i u svojim knjigama. Radio sam to u proteklih pedeset godina rade\u0107i na pet kontinenata i snimio pozama\u0161an broj fotografija. Fotografije ljudi uvijek su zanimljive. Mo\u017eete ih satima gledati, za razliku od fotografija ku\u0107a ili automobila, koje vam vrlo brzo dosade.<\/p>\n \u0160to ste snimili u Baselu?<\/strong><\/p>\n Prva fotografija nastala je dok sam se vozio malenim trajektom na Rajni, koji je pokretan isklju\u010divo solarnom energijom i rije\u010dnim tokom. To je genijalno. Tako\u0111er sam snimio jednu s M\u00fcnsterplatza. Svi\u0111a mi se. Lijep je primjer dobro ure\u0111enog starog trga. Dimenzijama je skrojen po mjeri ljudi, pa tako jo\u0161 uvijek mo\u017eete vidjeti ljude koji stoje na njegovom drugom kraju. Suvremeni trgovi \u010desto su predimenzionirani, projektirani izvan ljudskih omjera i zbog toga izgubite percepciju o njihovim dimenzijama.<\/p>\n Prije samo nekoliko godina, ovaj trg se uredno koristio kao parkirali\u0161te. <\/strong><\/p>\n Op\u0107enit je to obrazac u cijelom svijetu. Ipak, uzajamna ljubav ljudi i njihovih automobila je oslabila. Ljudi su po\u010deli osvje\u0161tavati \u010dinjenicu da javni gradski prostori imaju i druge osobine osim one da budu samo prostor za parkiranje automobila.<\/p>\n Svojevrsni kli\u0161ej je pitati stranca svi\u0111a li mu se Basel. Me\u0111utim, ima smisla vama postaviti to pitanje. Svi\u0111a li vam se Basel?<\/strong><\/p>\n Budu\u0107i da sam ovdje samo radi kratkog posjeta, ne mogu re\u0107i puno. Ali, imam osje\u0107aj da je lijep grad. Jo\u0161 va\u017enije, osje\u0107am da su ljudi iz urbanisti\u010dkog ureda grada s u suradnji s politi\u010darima isplanirali grad u vrlo obe\u0107avaju\u0107em duhu.. Osje\u0107am se sigurno i osje\u0107am se ugodno.<\/p>\n \u0160to Vam se nije svidjelo?<\/strong><\/p>\n U gradu je previ\u0161e asfalta \u0161to sam komentirao i na tribini. Asfalt je za automobile, autobuse i bicikle. \u010cini mi se da u Baselu i ljudi i automobili imaju jednaku va\u017enost. Zato sam predlo\u017eio da postupno sve pje\u0161a\u010dke povr\u0161ine, uklju\u010duju\u0107i i plo\u010dnike, oblo\u017ei ukrasnim kamenom i tako ih se, s godinama koje dolaze, pretvori u prekrasne kamene pje\u0161a\u010dke oaze. To \u0161alje jasnu poruku: Mi \u017eelimo biti ovdje i to je javni prostor koji mora postati dnevni boravak grada.<\/p>\n Koje savjete dajete urbanistima?<\/strong><\/p>\n Moj generalni savjet svim gradovima jest da bi trebali izraditi sustav nadzora nad onim \u0161to se doga\u0111a u gradu, odnosno podrobno istra\u017eiti na\u010din na koji ga ljudi koriste. Istu stvar in\u017eenjeri prometa rade ve\u0107 desetlje\u0107ima. Oni znaju sve o \u017eivotu prometa. Dok mi generalno ne znamo ni\u0161ta o \u017eivotu ljudi. Op\u0107epoznata stvar jest da kad \u017eelite ne\u0161to isplanirati da morate znati sve o tome \u0161to planirate. Naime, mo\u017eemo se pobrinuti samo za ono s \u010dime smo upoznati. To je moja poruka: Prikupite sve mogu\u0107e podatke o na\u010dinima na koje gra\u0111ani koriste grad i iskoristite te informacije da biste uveli pobolj\u0161anja tamo gdje su potrebna.<\/p>\n Va\u0161a formula je jednostavna. \u0160to manje automobila, to ugodniji grad za \u017eivot. U stvarnosti, uvijek se digne velika galama radi svakog parkirnog mjesta koje se oduzima.<\/strong><\/p>\n Samo ako to nije djelo Boga. Imajte Boga na svojoj strani i sve \u0107e biti uredu.<\/p>\n Kome se onda trebamo moliti za manje prometa?<\/strong><\/p>\n Mo\u017eete iskostiti iskustva drugih gradova te njihovih prometnih rje\u0161enja. Koli\u010dina prometa je ne\u0161to na \u0161to se mo\u017ee utjecati. Ljudi moraju znati da je grad s manje prometa zdraviji, odr\u017eiviji i znatno ugodniji za \u017eivot.<\/p>\n Kako mijenjati ljude i njihove navike? Primjerice, tko ne voli \u0161etnju i bicikliranje taj \u0107e vjerojatno nastaviti voziti se automobilom?<\/strong><\/p>\n Pustite ga. Zato \u0107e ostali ljudi po\u010deti sve vi\u0161e i vi\u0161e biti zabrinuti za svoj okoli\u0161 i zdravlje. Cilj mora biti usmjeren ka stalnom pove\u0107anju gradskog prometa pokretanog na\u0161om tjelesnom energijom, odnosno pje\u0161a\u010denjem te javnim gradskim prijevozom. Mnogi gradovi diljem svijeta, mali ili veliki, postali su vrlo uspje\u0161ni u tome. Ako je grad atraktivan i prilago\u0111en za kori\u0161tenje bicikla, ljudi \u0107e rado pedalirati. Ako javni gradski prijevoz u\u010dinkovit, ljudi \u0107e ga koristiti. To je ono \u0161to se mora do\u0107i do stupnja razvoja u kojem \u0107e ga pojedinac odabrati kao bolju alternativu od upotrebe automobila u gradu. Promet je poput vode, te\u010de tamo gdje mo\u017ee. Jednom kad vi\u0161e ne mo\u017ee nikamo, staje.<\/p>\n Smatrate da je to vi\u0161e stvar izbora nego nametanja pravila?<\/strong><\/p>\n Zaklju\u010dili smo da je pona\u0161anje ljudi uvelike uvjetovano pozivom da \u010dine ne\u0161to. \u010cim vi\u0161e ulica imate, to je promet koji se njima odvija ve\u0107i. Poduzmete li atraktivne javne mjere, lako \u0107ete pridobiti velik broj ljudi na njih. Dobar primjer takvog rje\u0161enja je London, u kojem morate platiti gotovo 11 eura za u\u0107i u centar grada sa svojim automobilom. Implementacija te mjere je idu\u0107eg dana rezultirala smanjenjem broja automobila u centru grada za \u010dak 20 posto. Svaki grad, zapravo, ima onoliko prometa koliko ga sam poziva na svoje ulice, a ljudi uvijek imaju tendenciju prihvatiti stvari koje su im bogomdane. Tako smo zaklju\u010dili da je lak\u0161e smanjiti promet ako nam Bog pomogne. Naprimjer, kada je Embarcadero autoput, koji je bio \u017eila kucavica za San Francisco, uni\u0161ten u potresu, svi su o\u010dekivali da \u0107e grad umrijeti. No, nakon tri mjeseca su primijetili da zbog toga uop\u0107e nemaju problema. Danas je San Francisco mnogo ugodniji grad za \u017eivot zahvaljuju\u0107i tom potresu. Zato smo ih, dok samo zapo\u010deli raditi u tom gradu, uvijek pitali \u201eimate li neki potres za taj problem ili samo tu razru\u0161enu cestu?\u201c.<\/p>\n \u0160to je sa sudjelovanju gra\u0111ana u odlu\u010divanju. Kako jedan grad mo\u017ee uklju\u010diti svoje gra\u0111ane u urbanisti\u010dko planiranje?<\/strong><\/p>\n Predajem arhitekturu ve\u0107 40 godina. Jako vjerujem u obrazovanje i informiranje. Zato znam da su ljudi vrlo zainteresirani za sva pitanja o izradi i planiranju grada koji \u0107e biti ugodan ne samo za na\u0161 \u017eivot, ve\u0107 i za \u017eivote na\u0161e djece i na\u0161ih unuka. Prema mojem iskustvu ljudi promjene lak\u0161e prihvatiti kada im poka\u017eete bolje mogu\u0107nosti. Mislim da je participacija gra\u0111ana odli\u010dna stvar. Me\u0111utim, klju\u010dna je pretpostavka ispravno i potpuno informiranje gra\u0111ana o tome koje su im mogu\u0107nosti. Ako presko\u010dite jedan dio informiranja i samo im ka\u017eete da im \u017eelite oduzeti parkirali\u0161na mjesta u centru grada \u2013 dogodit \u0107e vam se revolucija. Uvijek pri\u010dam istu pri\u010du. Kad smo moja supruga i ja slavili 45. obljetnicu, odlu\u010dili smo se biciklima odvesti u restoran pedaliraju\u0107i Kopenhagenom jedno uz drugo. Oboje smo imali oko 70 i odjednom sam shvatio koliko je na\u0161 grad u me\u0111uvremenu postao bolji. Mislim da je to najva\u017enija stvar: Svako jutro dok se probudite, imate osje\u0107aj da je va\u0161 grad danas postao malo bolje mjesto negoli je bio ju\u010der. To je lijep osje\u0107aj, jer vam daje nadu za generacije koje dolaze.<\/p>\n To je Va\u0161a urbanisti\u010dka vizija. Kako biste sprije\u010dili korupciju u urbanizmu kroz kompromise?<\/strong><\/p>\n Naravno da postoje kompromisi. I, naravno, kad zavr\u0161imo posao u nekom mjestu i ostavimo im fantasti\u010dan urbanisti\u010dki plan, nakon \u0161to se vratimo za nekoliko godina, vidimo da su napravili samo 60 posto od predvi\u0111enog. To je dio \u017eivota. U mnogim gradovima dok sam radio na njihovu urbanisti\u010dkom unapre\u0111enju, vidio sam toliko prekrasnih obrata. Najte\u017ei slu\u010daj za koji znam je London, gdje imaju brojne odbore koji jo\u0161 uvijek raspravljaju o ne\u010demu \u0161to sam im sugerirao prije desetak godina. Nedavno sam posjetio Perth u Australiji gdje sam im dao prve savjete prije 22 godine. U tom razdoblju Perth se pretvorio od u\u017easnog u prekrasan grad. Gdje su neko\u0107 bili automobili i napu\u0161tene ulice, sada su ljudi koji uokolo hodaju njima, sjede na terasama i ispijaju cappuccina. To je ne\u0161to \u0161to \u010dini \u017eivot vrijednim \u017eivljenja u starijoj dobi.<\/p>\n Svoj prvi kontakt s humanisti\u010dkim aspektom u arhitekturi imali ste zahvaljuju\u0107i svojoj supruzi koja je psiholog. Ona vas je pitala za\u0161to arhitekti nikada ne razmi\u0161ljaju o tome \u0161to njihove gra\u0111evine \u010dine ljudima. Jesu li psiholozi bolji arhitekti?<\/strong><\/p>\n Ne, ja ne mislim tako. Ali, oni imaju pogled na svijet iz drugog ugla. Razgovor sa suprugom otkrio mi je da je u obrazovanju arhitekata potpuno izostao cijeli aspekt dru\u0161tvenih i psiholo\u0161kih znanosti. Taj izostanak jo\u0161 traje. Arhitekti u\u010de vrlo malo o ljudima, krajobrazima i urbanisti\u010dkom planiranju. U \u0161ezdesetima je zapo\u010dela sve ve\u0107a otvorenost izme\u0111u razli\u010ditih znanstvenih disciplina. Promijenio se tradicionalni pristup u obavljanju stvari s na\u010dinom razmi\u0161ljanja o njima. Sve to je otvorilo nove horizonte i omogu\u0107ilo ljudima prelazak novih znanstvenih granica. Nekako sam uvu\u010den u sve to i ve\u0107 50 godina poku\u0161avam saznati vi\u0161e. Danas, sav na\u0161 rad i iskustvo nemjerljivo se pro\u0161irilo cijelim svijetom, pa se tako moje knjige prevode na 30 jezika, a na\u0161a tvrtka radi na pet kontinenata.<\/p>\n Rekli ste da je su\u0161tina arhitekture prostor izme\u0111u zgrada, a ne o njihova forma. Pretpostavljam da se mnogi arhitekti nebodera ne bi slo\u017eili s Vama?<\/strong><\/p>\n Neka. Pamtim izjavu jednog \u010dovjeka s konferencije arhitekata u Londonu. Kazao je \u201e\u017dalim vas, arhitekti. Va\u0161e sredstvo komunikacije uvijek je slika. Sve \u0161to mo\u017eete vidjeti na slici je forma. Dakle, neprestano jedni s drugima komunicirate formu i bivate sve vi\u0161e i vi\u0161e njome opsjednuti. To nije arhitektura, to je skulptura.\u201c.<\/p>\n Arhitektura je interakcije izme\u0111u oblika, tj. forme i \u017eivota. Ona valja samo ako ta interakcija funkcionira. Isto vrijedi i za gradove. Njihova su\u0161tina nisu zgrade i ulice, nego je rije\u010d o interakciji \u017eivota i fizi\u010dkog okru\u017eenja. To je ta dimenzija arhitekture i planiranja koju su modernisti potisnuli. Zato trebamo novu paradigmu planiranja: Gradovi moraju biti ugodni za \u017eivot, podno\u0161ljivi, zdravi i odr\u017eivi.<\/p>\n Mnogi gradovi ponosni su na svoje visoke nebodere i ponekad se \u010dini da osim njihove gradnje ni\u0161ta drugo nije dopu\u0161teno?<\/strong><\/p>\n Imam niz stavova o neboderima. Prvo, nikad ne biste trebali graditi nebodere u vjetrovitim klimatskim uvjetima ili blizu sjevernih mora. Op\u0107enito, neboderi izgledaju jako lijepo dok ih gledamo s udaljenosti od pet kilometara ili kada se uspnete na njihov vrh. Dok ste u njihovoj blizini ili dok ste na njihovom tre\u0107em katu, nema se \u0161to puno re\u0107i o njima. U svojoj knjizi sam istaknuo da radom ili \u017eivljenjem iznad petog ili \u0161estog kata prestajete biti dio grada i postajete dio njegovog zra\u010dnog prostora. Tako lako mo\u017eete izgubiti doticaj sa svojim gradom. Uvijek postoje razlozi za gradnju nebodera, ali to onda uvijek mora biti ra\u0111eno s posebnom osjetljivo\u0161\u0107u.<\/p>\n O\u0161tar ste kriti\u010dar arhitekture i urbanizma. Kako to da ste jo\u0161 uvijek optimist?<\/strong><\/p>\n Sve sam vi\u0161e optimisti\u010dan. Optimizam me ispunja, jer sam vidio jako mnogo stvari koje su se korjenito promijenile nabolje temeljem zdravog razuma. Sada znamo kako \u201epo\u010distiti\u201c iza automobila u postoje\u0107im gradovima. Najve\u0107i problem i dalje vidim u brzorastu\u0107im gradovima tre\u0107eg svijeta. No, sve o \u010demu smo razgovarali mo\u017ee se u\u010diniti i tamo. Sve za \u0161to se zala\u017eem jeftina su i lako provediva rje\u0161enja koja \u0107e koristiti apsolutno svima, onima koji \u0161etaju i oni koji bicikliraju.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Foto: Gene Driskell; Strelka – institute for media Voli nebodere samo izdaleka, smatra da automobile treba zabraniti u centru grada te \u017eeli javni prostor pretvoriti u “dnevni boravak grada Laskavo priznanje, dodijeljeno Kopenhagenu, rodnom gradu danskog arhitekta Jan Ghela, (arhitekturu je diplomirao 1960. godine) zahvaljuju\u0107i \u010dijem je urbanisti\u010dkom projektu progla\u0161en jednim od najugodnijih gradova za […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":6645,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-6649","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-interview"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.kvadrat.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6649","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.kvadrat.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.kvadrat.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kvadrat.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kvadrat.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6649"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.kvadrat.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6649\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kvadrat.hr\/index.php\/wp-json\/"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.kvadrat.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6649"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kvadrat.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=6649"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kvadrat.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6649"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}