Foto: Bilfinger
Norveški gradić Rjukan smješten je u uskoj dolini okružen planinama. U zimskom razdoblju koje traje gotovo šest mjeseci uronjen je u duboku u sjenu, pa njegovih nešto manje od 3500 stanovnika ne mogu uživati ni nakratko u izravnoj sunčevoj svijetlosti. No, uspjeli su to riješiti ostvarenjem ideja o postavljanju zrcala na vrhove planina s čijih se vrhova sunčeva svjetlost reflektira u grad.
Izvornu ideju o „dovođenju“ sunca u dolinu dao je prije više od stotinu godina biznismen Samuel Eyde, osnivač tvornice aluminija „Norsk Hydro“ utemeljene 1905. godine. No svi njegovi pokušaju da Rjukan obasja suncem završavali su neuspjehom zbog tadašnje neodgovarajuće tehnologije. Umjesto toga, Eyde je 1928. godine sagradio prvu žičaru u sjevernoj Europi – Krossobanen, dugačak 814 metara uspinjao se na visinu od 495 metara – kako bi svojim zaposlenicima tijekom zime omogućio da u planinama provedu nekoliko sunčanih sati. Ta je uspinjača i danas u pogonu kao turistička atrakcija.
Stoljeće kasnije, konceptualni umjetnik Martin Anderson vratio se izvornoj Eydovoj ideji koju je deset godina razvijao u projektu „Osvijetlimo sjenovite doline“. Na planinske vrhove postavio je golema rotirajuća zrcala koja su preusmjerila sunce u dolinu i obasjalo Rjukan. Okupljeno mnoštvo uživalo je u zrakama sunčeve svjetlosti i topline usred zimskog razdoblja uz koktele i prigodnu pjesmu „Let the sunshine in“ iz mjuzikla „Kosa“.
– Prije biste mogli doznati je li vani vedro samo ako biste pogledali u nebo, ali sunce ne biste mogli vidjeti – rekla je novinarima na prigodnoj svečanosti Karin Roe, zaposlenica lokalnog turističkog ureda. – Sada ne samo što ga možemo vidjeti nego i osjetiti njegovu toplinu.
[Best_Wordpress_Gallery id=”4″ gal_title=”Rjukan”]
